Jedna priča

Moderatori: šukitaxi, miki56, andrijica, GorchaHY

Odgovori
Korisnikov avatar
sprinter
Korisnik
Postovi: 2670
Pridružio se: 06 Dec 2009 09:17

Jedna priča

Post od sprinter »

Priča o pastiru i vuku

Jednog starog pastira, koji je već preko 70 godina čuvao ovce novinari su pitali da im ispriča nešto posebno što mu se dogodilo tokom tih godina. Razlog zašto su novinari uopšte došli bio je taj da je država odlučila da mu dodeli počasnu penziju za njegov 80. rođendan, jer je pošteno obavljao svoj posao punih sedam decenija.
Starac se ispočetka branio rečima da je on samo običan pastir i već mu je bilo neprijatno što su uopšte došli oni kojima se ni u snu čovek ne bi nadao, a kamoli da će još o njemu neko i pisati u novinama za koje je on, onako nepismen, samo znao da postoje. Novinari nisu hteli tek tako da odu, a starac je na kraju ipak popustio i započeo priču.
Imao je običnih priča, ali i onih koje se mogu pričati uz vatru deci, ali je mislio da su one suvišne, prenosi "Životinje.rs". I onda je otvorio dušu i počeo potresnu priču.

"Kada sam imao dvadeset godina, našao sam u šumi malo nejako štene. Onako mali mi se svideo, pa sam ga jednostavno pokupio sa sobom bez razmišljanja. Već nakon par dana sam ga zavoleo. Svuda sam ja njega vukao sa sobom, delio sa njim što sam i sâm imao. I pseto je lepo napredovalo. No, seljani su me zadirkivati govoreći da je to vuk i da bi trebalo da ga ubijem jer će se dogoditi veliko zlo. Kako sam mogao da ih poslušam kad mi je srcu priraslo? Pseto je postalo kršno, veliko, i kad bih ponekad nešto zaboravio u selu, slobodno sam ga pustio, rekavši da mi to sam donese. Bio je to vrlo pametan pas i pomagao mi je u čuvanju ovaca.
Jednog kasnog, letnog popodneva, nebo je nekako pritislo. Bilo je vedro, ali vazduh je bio težak, kao da će kiša. Ušao sam u kolibicu u planini, u kojoj je bio i tor za ovce koje su tu plandovale u senci par stabala. Čim sam legao na ležaj, oči su mi se same sklopile. Ne znam koliko sam dugo ležao, tek nešto me je prenulo iza sna. Neko krkljanje i režanje! Sve je bilo nekako prigušeno, tako da nisam bio siguran da li ja to spavam ili sam budan. Izašao sam da vidim ipak šta se dešava. Vrata kolibice su gledala na zapad.
U smeru prema Suncu moj je pas sedeo. Njuška mu je bila sva krvava, a kako je bio okrenut postranice, sunce mu je sijalo kroz oči. Kao da je mesto njih imao dve žeravice. Sve je izgledalo tako nestvarno tim više, što se ispred njega nalazila hrpa još uvek vrelog mesa iz prohujalog života. Odmah sam shvatio što se dogodilo. Ušao sam hladno, mirno u kolibu i skinuo pušku iznad vrata i ponovo izašao. Podigao sam lagano pušku, nanišanio u glavu, glavu mog vuka. On se nije ni pomakao. Kao da je osećao krivicu što je prokockao moje poverenje, koje sam uložio u njega. Povukao sam obarač i on je pao.
Da bih nekako spasio, što se spasiti dalo, otišao sam u selo po nekog od seljana i kola. Pomalo me je bilo i sram što ranije nisam poslušao seljane. Sunce je upravo zalazilo, kada smo počeli tovariti leševe ovaca u kolica. Možete zamisliti koliko je bilo moje zaprepašćenje kada sam između ovaca naišao na tri leša vuka i jedne vučice! Srce mi se steglo, a na oči mi grunuše suze. Ubio sam svog istinskog prijatelja, posumnjao sam u zvezdu na nebu.
Od onda je prošlo 60 godina, a ja tu sliku ne mogu zaboraviti, kao da se danas desilo. Od onda sam se nekako povukao u sebe. Reči su mi nevoljno prelazile preko usana. Bio sam vrlo pažljiv. Jasno mi je postalo da nema više mesta u mojoj duši za bilo kakvo osuđivanje bilo koga. Cena toga je bila visoka, a niko me nije pitao da li želim da kupim to iskustvo".
Pera Big Marlin
Korisnik
Postovi: 41
Pridružio se: 20 Apr 2014 15:55

Re: Jedna priča

Post od Pera Big Marlin »

Sto bi nas narod rekao:posle j...nja nema kajanja.Al ostaje gorcina u dusi.Skoro svako od nas je doziveo bar jednom slicnu situaciju,koju nije mogao ispraviti.
Korisnikov avatar
sprinter
Korisnik
Postovi: 2670
Pridružio se: 06 Dec 2009 09:17

Re: Jedna priča

Post od sprinter »

Dirljiva priča koja isto tako ukazuje da je najveća kazna - griža savesti. A za pobornike smrtne kazne, večita dilema, šta ako sistem zakaže i pogubi se nevina osoba, nema popravke.
Korisnikov avatar
mustang
Korisnik
Postovi: 1030
Pridružio se: 27 Jan 2008 22:16
Lokacija: Nis

Re: Jedna priča

Post od mustang »

Još jedna interesantna priča sa drugim naravoučenijem.

Meksički ribar

Mali brod se zaustavio uz obalu jednog malog meksičkog sela.
Američki turista je rekao jednom meksičkom ribaru da je riba jako kvalitetna i pitao ga koliko mu dugo treba da je ulovi.
«Ne dugo», rekao je Meksikanac.
«Ali onda zašto ne ostaneš duže i uloviš više?!»

Ribar mu je objasnio da mu je to što ulovi sasvim dovoljno da podmiri potrebe svoje porodice.
Amerikanac ga na to upita:»Šta onda radiš sa ostatkom svog slobodnog vremena?»
«Puno spavam, malo pecam, igram se sa svojom decom, pričam sa ženom. Naveče idem u selo da vidim prijatelje, popijem par tekila, sviram gitaru i pevam. Vrijeme mi je ispunjeno.», odvrati meksički ribar.

Amerikanac mu na to reče:»Ja imam diplomu sa Harvarda i mogu ti pomoći…Trebao bi duže pecati svaki dan. Tada bi mogao ribu i prodavati. Sa zarađenim novcem mogao bi kupiti novi čamac. Posle toga bi po istom principu mogao kupiti i drugi čamac, pa treći itd. i imao bi celu flotu ribarskih čamaca. Onda bi mogao umesto da prodaješ nekom ribu, napraviti svoju fabriku da ljudi dolaze od tebe da kupuju. I mogao bi se iz ovog malog sela preseliti u npr. Meskiko siti, Los Anđeles ili čak Njujork. Od tamo bi mogao voditi svoje poslove.

«Koliko bi to dugo trajalo?», upita ga Meksikanac.
«Oko 20-25 godina.», odgovori Amerikanac.

«I šta posle toga?», znatiželjno ga upita Meksikanac.

«Posle toga bi postalo jako interesantno. Kada bi tvoj biznis postao vrlo velik, mogao bi početi prodavati akcije i praviti milione.»

«Dobro, i šta posle toga?!»

«Pa posle toga bi se mogao povući u neko malo selo, spavati do kasno, igrati se sa decom, pecati ribu, pričati sa ženom, a naveče piti tekilu, svirati i pevati sa svojim prijateljima. Prosto uživati u ispunjenom vremenu…»
Omnia mea mecum porto
Korisnikov avatar
sprinter
Korisnik
Postovi: 2670
Pridružio se: 06 Dec 2009 09:17

Re: Jedna priča

Post od sprinter »

Život brzo prolazi, treba ga živeti punim plućima sve vreme.
Družimo se što češće i prvodimo više vremena sa dragim osobama i priateljima.
Korisnikov avatar
sprinter
Korisnik
Postovi: 2670
Pridružio se: 06 Dec 2009 09:17

Re: Jedna priča

Post od sprinter »

citat

" Svaki roditelj se trudi da svoju decu vaspita na najbolji način pa tako ponekad znaju i da preteraju. Često ih gledaju kao odrasle a onda kažu neke reči zbog kojih se i pokaju.
Ova dirljiva priča koju je jedan otac ispričao pomoći će da svoje dete bolje shvatite ali i da vidite šta znači iskrena, dečija ljubav.
Jednom se jedan otac naljutio na svoju trogodišnju ćerku, jer je potrošila ceo papir za uvijanje poklona. Nisu imali novca i oca je veoma naljutilo to što je njegova ćerka potrošila ceo papir kako bi ukrasila kutiju koju je želela da ostavi ispod jekle.
Sledećeg jutra, malena trogodišnja devojčica, uzela je upakovanu kutiju i rekla; "Tata, ovo je za tebe".
Njemu je bilo veoma teško zbog njegove reakcije od prethodnog dana, te je sa osmehom počeo da otvara kutiju.
Međutim, kad je otvorio kutiju i video da je prazna, obuzeo ga je još veći bes, vikao je na nju:
"Zar nisi naučila, da kad nekome daješ poklon, mora i da ga bude".
Devojčica mu je u suzama odgovorila:
"Ali tata, kutija nije prazna, slala sam poljupce u nju sve dok se nije napunila. Sve je za tebe, tata".
Slomljeni otac, stavio je ruke oko svoje malene devojčice i molio je za oproštaj...Spekuliše se da je tu kutiju držao pored svog kreveta mnogo godina..i kad god bi se osetio bespomoćno, zgrabio bi po jedan imaginarni poljubac i tada bi se osetio veoma jakim.

Ova priča nam govori da je svaki čovek, barem jednom u životu dobio jednu ovakvu kutiju, ljubavi i poljubaca i da na ovom svetu ne postoji ništa vrednije od toga."
Korisnikov avatar
sprinter
Korisnik
Postovi: 2670
Pridružio se: 06 Dec 2009 09:17

Re: Jedna priča

Post od sprinter »

Ovo sam pročitao pre izvesnog vremena, sada ponovo, pa rekoh da podelim:

Za generacije rođene 50,ih 60ih i 70 ih godina XX veka

* Prvo, preživeli smo i rođeni smo normalni, iako su naše majke kad ih je bolela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes...
* Kao deca, vozili smo se u autima bez pojasa i vazdušnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi za vožnju biciklom ili na rošulama...
* Pili smo vodu iz creva za zalivanje bašte, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Delili smo flašicu pića s našim prijateljima i niko nije umro zbog toga...
* Jeli smo mlečne sladolede, beli hleb i pravi puter, pili sokove pune šećera, ali nismo bili debeli zato što smo smo se stalno igrali napolje...
* Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se po ceo dan, žmurke, graničara, lopova i pandura, kraljica 1-2-3, kauboja i indijanaca, fantoma i svega ostalog što je samo dečja mašta bila u stanju da smisli, sve dok se nije upalila ulična rasveta koje ionako nije bilo previše.
* Često nas niko nije mogao naći po ceo dan, pa je i roditeljski šamar bio deo vaspitanjaa bez zlostavljanja u porodici. I nikad nije bilo problema...
* Provodili smo čitave dane praveći trkačke daske od otpada iz podruma ili šupe, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice. Nakon nekoliko padova, slomljenih prstiju i modrica...
* Naučili smo kako da rešimo problem. Mi nismo imali imaginarne prijatelje. Ni prijatelje nismo dodavali nego ih vremenom sticali!
* Nismo imali ni probleme s koncentracijom u školi. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i vaspitača pa smo ipak završavali nekakve škole.
* Nama nisu prodavali drogu ispred škole. Mi nismo imali plejstejšn, nintendo, x-boks, nikakve video-igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od po podne), nismo imali video rekordere, surround sound, mobilne, kompjutere, internet, čet rums...
* Mi smo imali prijatelje i mi smo išli napolje i družili se s njima!
* Padali smo s drveća, znali se iseći na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku, ali naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga. Igrali smo se s lukom i strelom, gradili tvrđave od snega, bacali petarde za novu godinu, čitali hrpe crtanih romana i sve smo to preživeli bez posledica!
* Vozili smo se biciklom ili peške, dotrčali do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno!
* Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku. U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!
Poslednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u istoriji sveta. Naše generacije su dale najbolje pronalazače i naučnike do danas. Imali smo slobodu, pravo na greške, uspeh i odgovornost. I naučili smo da živimo s tim.
Korisnikov avatar
sprinter
Korisnik
Postovi: 2670
Pridružio se: 06 Dec 2009 09:17

Re: Jedna priča

Post od sprinter »

Tmurna vremena, ali uvek se nadje i nešto lepo što čoveku ulepša dan:

https://www.youtube.com/watch?v=6m_nRe3i7pc" onclick="window.open(this.href);return false;
Korisnikov avatar
sprinter
Korisnik
Postovi: 2670
Pridružio se: 06 Dec 2009 09:17

Re: Jedna priča

Post od sprinter »

Kod Čiroki Indijanaca postojala je jedna legenda koja se prepričavala i prenosila sa kolena na koleno.

Nekada davno deda je svom unuku ispričao jednu životnu istinu.
“U duši svakog čoveka vodi se bitka. Ona nalikuje žestokoj borbi između dva vuka. U duši svakoga od nas. Svakodnevno.
Jedan vuk predstavlja zlo. Predstavlja bes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivicu, greh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam…
Drugi vuk predstavlja dobro. Predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrotu, srdačnost, darežljivost, istinu, saosećanje i veru.
Unuk se zamisli nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vredno usmeri u dubinu dedinih reči, pa ga upita:
Koji vuk na kraju pobedi?
Deda odgovori sa smeškom na svom starom licu:
– Pobeđuje uvek onaj vuk kojeg ti hraniš…”
Korisnikov avatar
sprinter
Korisnik
Postovi: 2670
Pridružio se: 06 Dec 2009 09:17

Re: Jedna priča

Post od sprinter »

https://www.youtube.com/watch?v=hkSzmPnzF-o" onclick="window.open(this.href);return false;
Korisnikov avatar
sprinter
Korisnik
Postovi: 2670
Pridružio se: 06 Dec 2009 09:17

Re: Jedna priča

Post od sprinter »

http://www.telegraf.rs/zanimljivosti/23 ... -tek-sledi" onclick="window.open(this.href);return false;

Nudista je plivao u jezeru, a onda je ribar UPECAO NJEGOV PENIS. A najgore tek sledi...

- Plakao sam i vikao ribaru "ne vuci, ne vuci". Bio sam prestravljen da me ne povuče - rekao je nesrećni čovek

kuka, covek, obala Foto-ilustracija: pixabay.com

Nudista koji je išao na kupanje na jezero Kajzerze u južnoj Nemačkoj imao je neprijatno iskustvo kada je jedan od ribara “upecao” njegov penis na udicu.

Herbert Fendt je mislio da je zaglavio svoj polni organ u korovu kada je osetio iznenadni bol u preponama prošle nedelje. Međutim, ipak se ispostavilo da je na njegovom penisu – kuka.

- Plakao sam i vikao ribaru “ne vuci, ne vuci”. Bio sam prestravljen da me ne povuče - rekao je nesrećni čovek.

Morao je da sa kukom na penisu, vozi bicikl do kuće, i onda da se odveze u bolnicu.

Lekar je uklonio kuku i očistio ranu za koju se očekuje da će se u potpunosti izlečiti, mada kako tvrdi Fendt, nije mogao da zadrži smeh.

Jes da ga je bolelo, žalim slučaj, al ne pamtim kad sam se ovako nasmejao.... "ne vuci, ne vuci".....
Odgovori