Inače volim sam da perem i auto i kamper, ne zato što ne želim da dam novac peraćima, nego zato što mi je to običaj a ujedno i način da vidim opšte stanje vozila. Iz tog razloga nabavio sam poluprofi mašinu za pranje pod pritiskom. Kada sam prao kamper uočio na dnu prozora prodor vode. Isto tako, u Solunu nakon jednog letnjeg pljuska, na desnom bočnom prozoru pojavila se voda.
Interesovao sam se kako da se izvrši prepakivanje prozora, rečeno mi je da odem do Slovenije i sl. To mi je bilo skupo, pa sam malo istraživao po net-u i saznao između ostalog sledeće: Ranije su proizvođači kampera prilikom pravljenja otvora za prozore, iste pravili striktno po dimenzijama prozora, sa vrlo malim – skoro beznačajnim luftom. Dok su tako radili nisu imali problema sa curenjem vode. Ali imali su drugi problem, pucanje prozora. U garantnom roku imali su popriličan procenat pucanja prozora , reklo bi se bez uzročnika. Tada su shvatili da raznorazna gibanja i naprezanja materijala ukoliko je pasent rupa, dovode do pucanja prozora. Iz tog razloga , većina ozbiljnijih proizvođača kampera odlučila je da otvori budu samo nešto komotniji. Sada prozori ne pucaju, ali vremenom neminovno dolazi do curenja, zbog normalnog pada prozora na dole. Koliko se prave veće rupe, nema standard, stvar je odluke proizvođača. Kod mene, na Adriji, otvori su nekih možda 0,5cm širi i duži od unutrašnje mere prozora.
Ja sam na kamperu uradio reparaciju svih prozora, ne čekajući da mi baš svi procure. Ostalo je da repariram gornje luftaše, ali za njih ima vremena.
Sam postupak je jednostavan, iznutra se prvo pažljivo skinu okrugle dekorativne kapice ispod kojih su šrafovi. Po odvrtanju svih šrafova skine se prvo unutrašnji deo sa komarnicima, dok se spoljni deo jednostavno iznutra gurne ka napolje.
Evo slika koja najbolje govori zbog čega dolazi do curenja:


Na jednom mestu ponovo sam zalepio zid, krenuo je malo da vlaži, pa radi svake sigurnosti.

Kada sam skinuo stare prozore, iskoristio sam staru zaptivnu masu pa sam je naneo na ivice zida radi svake sigurnosti.

Iz servisa u Sloveniji, poručili su mi da prilikom zamene prozora , sa donje strane postavim podlošku, koja neće dozvoljavati da prozor nakon reparacije, vremenom ponovo padne na dole. Ja sam uzeo gumene dihtunge za slavine, otprilike su mi odgovarali i širina i debljina (2mm) ovakve podloške. Stavio sam 3 komada na donji deo zida i po 2 komada sa strane.

Za dihtovanje prozora sam mislio da možda upotrebim neki od Sikinih proizvoda, raspitao sam se kod proizvođača i servisera i odustao od nameravanog, pa sam naručio original zaptivnu masu u obliku trake, model Teroson terostat M 110. Ispostavilo se da je to bio pravi pogodak,. Laka je za rukovanje i montažu i dosta pouzdana. Prilikom samog rada treba voditi računa da se radi u hladu, na dnevnim temperaturama od nekih 20-25c, tada je najzgodnija za rad, ne tegli se i ne lepi za prste, a sa druge strane dovoljno je mekana da se lepo raširi po kanalima prozora i zidu.

Napomenuo bih da iako izgleda da je tanka, u suštini ima sasvim dovoljno mase, ne treba stavljati dva sloja. Normalno, pre ugradnje, treba ručno ukloniti stari sloj Terosona. Kod demontaže i reparacije treba voditi računa i o malom gumenom dihtungu koji se nalazi u posebnom kanalu u prozoru, da se on ne bi oštetio.
I to je postupak. Za sada svi prozori drže, ni mm se nisu pomeriii od ugradnje. A pre ugradnje tačno se videlo da su “pali”.
Pozdrav