Plan za leto 2017-e je bio da se poseti ostrvo Evia i još nekoliko lokacija oko Atine i sever Peloponeza. Za dan 24.07.17. zakazao sam poravku frižidera kod Zampetas-a u Solunu koji je ovlašćeni zastupnik Dometic-a. Zampetas je korektna firma, primili su me u zakazani termin i nakon 5-6 sata rada na frižideru majstori su mi rekli da je sve ok. Mi smo krenuli put Evije, pa smo se u Korinasu, ispred Paralije, zaustavili da popijemo kafu u Olimpic Plazi na Šelovoj pumpi. Tu sam ustanovio da frižider ponovo ne radi, a obzirom da je bilo već kasno popodne, nije bilo šanse da se odmah vratim pa smo tu noć prespavali u okolini Paralije. Sutradan sam se vratio ponovo u servis, gde mi je rečeno da je moj frižider specijalni model i da moram da sačekam da se naruči deo iz Nemačke (gorionik ), što će potrajati nekoliko dana, pri tom su mi namestili jedan sličan, ali već korišćen. Ne želeći da rizikujem bilo šta, obzirom da se radilo o delu plinske instalacije odlučili smo da izmenimo postojeći plan pa smo se dogovorili da ovo leto ponovo provedemo na Halkidikiju. Prvo mesto koje smo posetili bio je Mustangov proplanak.
Negde pred veče, dve nevolje. Prva, iz čista mira, nenadano, odjednom rojevi komaraca koji kao da 10 dana nisu jeli. Napad je trajao 15 minuta, neverovatno koliko ih je bilo. Posle jedno pola sata dolazi policija. Traže od Nas da ne noćimo tu, razlog, navodno radi se o zaštiti prirodnog dobra. Daju Nam rok od 20min za pakovanje i odlazak. Normalno Grke pod šatorima ne diraju. Da ne bi stvarali probleme, menjamo lokaciju i prespavamo u blizini.
Sutradan krećemo ka Sitoniji. Odlučujemo da posetimo Ormos Panagios, koga smo čuvali kao zicer mesto. Nismo se pokajali, plaža je savršena, more čisto i bistro, nema gužve, milina jedna.
Pogled na Atos je uvek očaravajući.
Kako je frižider opet počeo da ispoljava neposlušnost, koju majstori iz Zampetasa očito nisu uspeli da saniraju, iako sam sve usluge i naručene delove unapred uredno platio, zavrćem rukave i pokušavam da odgonetnem u čemu je kvar. Posle izvesnog vremena utvrđujem da je kvar u lošoj elektro vezi, odnosno olabavili konektori. Problem je u tome da se tim konektorima vrlo teško spolja prilazi radi popravke. Privremeno saniram kvar na taj način, što uspevam da održavam uredan dotok struje kada je kamper u mestu. Za vreme vožnje, konektori se opet olabave, kad stanem, ja ih učvrstim, pa tako ukrug stalno.
Nakon par dana kupanja i uživancije, kujemo plan da se poseti Sveta Gora Atos. Znamo da ženska noga ne sme da kroči na tlo Svete Gore, ja nisam obezbedio sebi dozvolu, a nekako mi i glupo da idem sam, pa se dogovaramo da brodićem obiđemo ovo poluostrvo. U Uranopolis stižemo oko 14.00ha, imali smo taman toliko vremena da nađemo parking i agenciju te da se ukrcamo na brod koji kreće u obilazak u 14.30ha.
U prvih 30minuta društvo Nam prave galebovi koje momci sa broda mame ribama i ostacima hrane.