Putevima Balkana 2019 – Srbija, Makedonija, Albanija, Crna Gora

Dolazimo do prvog odredišta u Albaniji gde smo rešili da prenoćimo – Gjirokastra. Plan je bio da prenoćimo u jednom od kampova, ali su bili toliko daleko od gradskog jezgra da smo odlučili da ipak spavamo u srcu grada, odmah pored grčkog konzulata. Pored nas Italijanski kamper

Đirokastra je potpuno autentičan gradić – bazar s karakterističnim kućama u starom turskom i balkanskom arhitektonskom stilu s uskim kaldrmisanim ulicama nad kojima su se nadvili tremovi kuća koje su na spratovima šire nego u osnovi. Ovo su uglavnom kuće bogatih Gjirokastarskih trgovaca gde su se u prizemlju nalazili njihovi dućani i magaze a danas su tu prostori namenjeni turistima, galerijama, suvenirnicama.

Grad osnovan u XII veku oko tvrđave koja se nalazi na vrhu brda. Bio je deo Epirska Despotovine u 14. veku, pre nego što je prešao u otomanske ruke 1417. godine.

Zauzeo ga je 1811. Ali paša Janjinski i u kasnom 19. veku postao je centar otpora turskoj vladavini. Janjinu smo posetili prošlog leta na našem putu prema Peloponezu.

Godine 1914. Jorgos Hristakis Zografos bivši ministar spoljnjih poslova Grčke objavio je u Đirokastri stvaranje samostalne države Sjeverni Epir, koji su većinom naseljavali Grci. Đirokastra je proglašena za glavni grad samostalne države, iako je nastupajući Prvi svetski rat uništio državu, koju su osvojile francuske trupe, da bi je kasnije poklonile Albaniji, 1918. godine.

U gradu živi oko 30.000 stanovnika, uključivši i brojnu grčku zajednicu. Pod zaštitom je UNESCO-a od 2005, a poznat je i kao rodni grad diktatora Envera Hodže (čiju su rodnu kuću srušili demonstranti u nemirima 1997.), a tu je rođen i poznati albanski pisac Ismail Kadare.

Kamen je simbol Đirokastre. Slavni albanski pisac Ismail Kadare, u svojoj knjizi Hronike na kamenu, ovako opisuje Đirokastru: „Sve u gradu bilo je staro i napravljeno od kamena, od ulica i fontana do krovova prostranih prastarih kuća prekrivenih sivim pločama poput džinovskih krljušti”.

Nakon obilaska grada po najvećem suncu (a kako drugačije 🙂 ), nastavljamo dalje prema Jonskom moru…

Leave a Reply